iSerbia intevju: Usudite se da sanjate svoje snove!

Kako da zaista oslušnemo sebe i shvatimo šta želimo, a iznad svega to i da ostvarimo? Poslušajte Slobodana, nekoga ko će vas sigurno inspirisati i uveriti da je sve ostvarivo i moguće! Još je Anštajn u svoje vreme govorio kako su ljudi sa velikim snovima moćniji od onih sa činjenicama. Ipak i pored toga, mnogi od nas se plaše da žive svoje snove, strahujući možda kako će se jednog dana probuditi i shvatiti da su uzaludno sanjali. Zato, njihova bitka je izgubljena i pre same borbe, a mogućnost da ostvare svoje skrivene želje izgubljena. Međutim, nisu li upravo snovi oni koji nas održavaju i čine da stvari oko nas dobiju pravi i uzvišeniji smisao? Za razliku od onih koji se plaše svojih snova, postoje i oni koji svoje snove osluškuju i žive u skadu sa njima. Jedan od njih i je Slobodan Petrović – filozof, metafizičar, politikolog i umetnik u pravom smislu te reči. Pročitajte šta je Slobodan rekao za iSerbia portal i pronađite inspiraciju. Slobodane, moglo bi se reći da ste, na neki način, spojili nespojivo: pravo, politikologiju, metafiziku i poeziju. Kako uspevate da budete uspešni u svim, tako različitim, aspektima svog života? Metafizika je za mene izvor, suština svega što jesam. Iz tog neiscrpnog izvora nastajale su sve ostale ljubavi. Dok sam bio student master studija, moj tadašnji mentor prof. dr Darko Marinković mi je rekao: „Slobodane, otkrićeš i stvorićeš nešto novo, samo ako uspeš da spojiš nespojivo”. Život je najlepša igra koju dobijamo na dar, zato je neophodno da se uvek detinje nestašno kroz život igramo i nastojimo da traganjem za smislom koji nas čini srećnim, dotaknemo i ostvarimo sve delove sebe. Zbog čega ste se odlučili baš za ove oblasti? Kako pronalazite ravnotežu u svemu? Kada ste više pravnik, a manje pesnik i obrnuto? Nisam ja klasičan pravnik, ja se bavim teorijom (filozofijom prava) i politikologijom prava, to su one, po mom mišljenju, tzv. „umetničke” strane pravne nauke. To sam izabrao, a poezija je nešto što se dobija rođenjem. Mislim da je poezija odabrala mene. Sve vreme sam jednako i pesnik i pravnik. Koliko su filozofija i metafizika danas prisutne oko nas? Čini se da su na neki način ove oblasti potcenjene, šta mislite o tome? Da, slažem se sa Vama, nažalost jesu potcenjene, i upravo iz tog razloga naše društvo biva sve više kulturno i obrazovno osiromašeno. U umetničkom svetu, pogotovo kod mladih stvaralaca, metafizika i filozofija ponovo, čini mi se, dobijaju pažnju, ali ipak nedovoljno. Bez razumevanja metafizike i filozofije nema društvenog progresa. Šta pokreće Vašu kreativnost i umetničko stvaranje? Koji su to trenuci za koje znate da su oni „savršeni” za to? Možete li ih tako nazvati ili ipak stvaranje dolazi samo po sebi? Emocije, uvek su me vodile emocije. Nisam krio suze, kao ni osmehe, kada je umetnost u pitanju, ne oslanjam se previše na razum, već uvek na ono što duša kaže. Pokreće me muzika, najčešće se muzika i emocije udruže, nekad tu metafizičku simfoniju čujem i u snu, probudim se, zapišem stihove koje čujem, pa nastavim da spavam. Zapravo, ja samo prenosim ono što moja duša oseti. Autor ste mnogih radova, između ostalog i tri knjige poezije: „Kapija mašte”, „Dok ravnica drema” i „Šapat snova”. Možete li da izdvojite neku od njih kao omiljenu? Ne mogu, sve tri, zapravo četiri, obzirom na to da je na Rimokatolički Božić 2014. godine u Sloveniji objavljen izbor iz dela sve tri moje knjige pesama na slovenačkom jeziku, svaka knjiga predstavlja put emotivnog i književnog sazrevanja. Sve ih volim, ali i na osnovu njih merim svoj umetnički razvoj. Pored toga što se bavite filozofijom prava i pišete poeziju i prozu, zanimaju Vas i gluma i vrtlarstvo. Da li te oblasti spadaju u Vaš hobi ili možemo da očekujemo da se jednog dana oprobate i u tim oblastima? Gluma je moj san koji budan sanjam. To nije slučajno, slučajnost ne postoji. U mom trajanju gluma je dokaz postojanja tragova prošlih života, a vrtlarstvo je moj hobi. Volim biljke. Prijatelji mi ih poklanjaju, donose iz inostranstva, ja neke sam kupujem, tako da sad već imam vrt veličine oko 1000 m² sa preko 100 vrsta biljaka iz celog sveta. U jednom svom televizijskom gostovanju, izjavili ste da sve svoje snove pretvarate u stihove. Zahvaljujući njima, Vaše pesme će uvek biti tu kao neko podsećanje na Vaša očekivanja i želje. Postoji li nešto što do sada niste ostvarili, a što biste želeli u budućnosti? Kad sam bio dete, svirao sam klavir, više od deset godina nisam dodirnuo dirke, mnogo sam zaboravio, voleo bih da se podsetim i obogatim svoje pijanističko umeće, a za to je potrebno vreme kojeg sve manje imam. Voleo bih da proputujem svet, a posebno Aziju i Južnu Ameriku. Šta biste poručili mladima za kraj, posebno nama koji volimo da pišemo? Život je igra, usudite se, probajte, igrajte se, dodirnite skriveno, otkrite tragove suštine, poput zvezdane prašine jezdite kroz vreme, ogrnuti ljubavlju, uvek umiveni osmesima. Slobodan je zaista redak primer kako se u životu treba voditi samo čistim i iskrenim emocijama. Na njegovu pojavu i reči ne možete da ostane ravnodušni. Zbog toga, svaka nova rečenica u kojoj bih pokušala da opišem njegovu neizmernu ljubav prema životu, svetu i svemu što radi, bila bi zaista suvišna. Autor: Amela Đurakovac Izvor teksta: iSerbia portal

Promocija “Enciklopedije industrijskih odnosa”

Slobodan Petrović, imao je čast i privilegiju da radi na jednom veoma zahtevnom projektu kao autor odrednica pravnog, filozofskog, politikološkog i etičkog dela. Velika zahvalnost mentoru na projektu i nosiocu projekta Prof. dr Darku Marinkoviću, kao i izdavaču: Službenom glasniku.

Zbornik poezije “Mesopotamija 2015”

Zbornik poezije “Mesopotamija 2015” u izdanju Kulturnog centra Mesopotamija – gde je po odluci stručnog žirija mesto pronašla i Slobodanova pesma.

[Batajnica info intervju] SLOBODAN PETROVIĆ UMETNIK U TELU PRAVNIKA

Slobodan Boba Petrović, po struci diplomirani pravnik – master, svoj umetnički duh ispoljava u nekoliko različitih umetničkih pravaca. Slobodan se bavi, ili se bavio, slikarstvom, glumom, vrtlarstvom ipevanjem ali se najviše pronašao u pisanju poezije. – Umetnost ne poznaje različitosti, ona povezuje različitosti – ističe ovaj batajnički pesnik. Naš sagovornik je objavio tri knjige pesama. Debitovao je sa „Kapijom mašte“, zatim je napisao knjigu „Dok ravnica drema“, a 2014. godine je izašla i njegova treća knjiga – „Šapat snova“. Ovaj mladić je jako školovan. Završio je osnovne i master studije na Fakultetu za pravo, javnu upravu i bezbednost – Džon Nezbit univerziteta. Na istom Univerzitetu je 2012. godine upisao doktorske studije. Autor je preko 10 naučno istraživačkih radova. Pored toga je pohađao kurs nemačkog jezika u Beču u Internacionalnom kulturnom institutu. Za svoje kulturno i obrazovno uzdizanje naglašava uticaj bake (Bajke) i deke (Srete) koji su ga uputili u tom smeru. – Sve svoje prve umetničke ljubavi sam upoznao sa njima. Oni su zaslužni za ogroman deo onoga što danas jesam. Ovaj umetnik tvrdi da je tokom svoje autorske karijere pronašao veću čitalačku publiku u Sloveniji. Tako je 2014. godine na rimokatolički Božić u Sloveniji (Rogaška Slatina, Ljubljana, Bled) promovisana njegova knjiga na slovenačkom jeziku „Reči bez reči“, koja zapravo predstavlja izbor iz dela sve tri knjige, koju je objavila i promovisala slovenačka umetnička grupa KunstHaus. Izuzetno je studiozan i svestran. Ističe da je veliki poštovalac metafizike i veruje da se ljudi ne upoznaju, nego vremenom jednostavno prepoznaju. Za svog književnog idola u prvi plan stavlja legendarnog Miku Antića, a najviše voli spavanje i Dunav. Ako vas zanima koju pesmu naručuje u kafani, odgovor je “Pesme moje” u izvođenju Tome Zdravkovića kojeg je jednom prilikom upoznao. Od mnogih ljudi s kojim se susreo izdvaja Rušku Jakić, našu poznatu voditeljku, Zlatka Zlatkovića, renomiranog astrologa, dizajnera Sašu Milojkovića i Vladimira Macuru, vlasnika muzeja savremene umetnosti “Macura” u Novim Banovcima. Veliku zahvalnost, kaže Slobodan, duguje Nadi Jovanović, bivšoj razrednoj sa kojom je ostao u fantastičnom odnosu. Ona mu je pružila veliku umetničku, spiritualnu i stvaralačku podršku, ona mu je takođe radila lekturu i korekturu na svim njegovim knjigama pesama. Nakon tri objavljene knjige pesama, Slobodan naglašava da će se posvetiti završetku studija, odnosno doktoratu. – Ako je Bog dao nekom dar, onda pravilna upotreba tog dara postaje moralna obaveza nosioca. Pisanje ipak nikad nisam shvatao kao obavezu. Više je to bila moja nasušna potreba i način na koji sam iskazivao svoju suštinu – iskreno će Slobodan. Ukoliko nekada pomislite da nemate vremena, da ne možete sve postići, slobodno pročitajte sledeći citat našeg inspirativnog sagovornika – „Svet nisu menjali poslušni“

Vest o najavljenoj promociji

Dvojezična poezija “Reči bez reči” i putovanje iz snova  MLAD, TALENTOVAN I UVEK NASMEJAN SLOBODAN BOBA PETROVIĆ, PESNIK I ŠEGRT METAFIZIKE LJUBAVI, NAPISAO JE I OBJAVIO TRI KNJIGE. DOKTORANT JE ZAVRŠNE GODINE PRAVA, A OD MALIH NOGU ZAPAŽEN JE NJEGOV DAR NE SAMO ZA LITERARNO STVARALAŠTVO VEĆ I ZA GLUMU. Mlad, talentovan i uvek nasmejan Slobodan Boba Petrović, pesnik i šegrt metafizike ljubavi, napisao je i objavio tri knjige. Doktorant je završne godine prava, a od malih nogu zapažen je njegov dar ne samo za literarno stvaralaštvo već i za glumu. Promociju svoje treće knjige “Šapat snova”, Boba je održao 9. septembra 2014. godine u Udruženju književnika Srbije. ,,U stvaralaštvu, pogotovu u ovoj trećoj zbirci, snažan uticaj na celokupno delo predstavljeno u knjizi ,Šapat snova` je nastalo kao esencijalno iskazivanje ljubavi prema napisanoj reči, liku i sveukupnom stvaralačkom korpusu mog najvećeg književnog idola i uzora – Miroslava Mike Antića. Ova zbirka pesma je na neki način, jednim velikim delom posvećena upravo njemu. Čoveku nad svim svetovima i dimenzijama što književnost spoznaje, esteti pisane reči, metafizičaru ravnice”, objašnjava Slobodan. Međutim, ovu godinu rešio je da započne na najkreativniji način. Ljubitelje svog rada obradovao je novom knjigom čiju promociju će održati 14. januara u “Kući Đure Jakšića” sa početkom u 19 časova. O čemu je zaista reč, kakav projekat je u pitanju i kako je došlo do saradnje dve Republike – Slovenije i Srbije, objašnjava mladi pesnik za Kodeks13. Na najlešoj evropskoj reci Dunavu, u muzeju Macura, susrele su se svetske estete među kojima su bili Nani Poljanec iz Slovenije i Slobodan Boba Petrović iz Batajnice. “Po razgovoru i bližem upoznavanju shvatili smo da postoje ista interesovanja ka književnosti, glumi i sveobuhvatnoj savremenoj umetnosti. Prijateljstvo se produžilo kada je Nani Poljanec 2013. godine uputio poziv na “Dane sprke kulture” u Rogačkoj Slatini glumici Evi Ras, Princu Vladimiru Karađorđeviću i njegovoj supruzi Princezi Brigiti, Jevđi Jevđeviću – prvom sokolaru dinastije Karađorđević i meni. Tom prilikom na svečanosti u Aninom dvoru okopljenima se obratio i ambasador republike Srbije u Republici Sloveniji, koji je pozdravio napore umetnika iz dve bratske zemlje i poželeo puno stvaralačke inspiracije u budućem periodu”, objašnjava Petrović. Tom prilikom mladi pesnik je u najstarijoj vinariji Kregar u Sloveniji održao književno veče zajedno sa glumicom Evom Ras i tim činom zvanično je počela saradnja ove dve zemlje na polju književnosti i umetnosti uopšte.   O kakvom projektu je reč i odakle ideja za saradnju?   Na promociji moje knjige “Šapat snova” govorio je umetnički stvaralac Nani Poljanec, vlasnik najveće kolekcije ličnih stvari dinastije Karađorđević na teritoriji bivše Jugoslavije, koji je izneo predlog produbljivanja kulturne saradnje dva bratska naroda i predložio izdavanje jedne knjige poezije koja će predstavljati finalni proizvod umetničke saradnje. Naime, napravljen je izbor iz dela sve tri moje knjige, te preveden na slovenački jezik. Takođe, napravljen je izbor iz dela slovenačke pesnikinje i slikarke Tanje Plevnik i preveden na srpski jezik. Zvanično, knjiga je dvojezična, jer obukvata moje pesme prevedene na slovenački jezik i pesme Tanje Plevnik prevedene na srpski, te nosi naziv “Reči bez reči” (“Besede brez besed”).   Promociju knjige “Reči bez reči” imali ste prvenstveno u Sloveniji, Rogačkoj Slatini.  Kakvi su utisci nakon povratka u Beograd?   Zamišljeno je da promocija u Sloveniji bude održan 23. decembra povodom Rimokatoličkog Božića, a da promocija u Beogradu bude povodom Srpske nove godine – 14. januara. Utisci koje nosim iz Slovenije predstavljaju do sada najlepše iskustvo i neizmerno sam zahvalan čitalačkoj publici Republike Slovenije koji su me prijateljski dočekali, pozdravili, ugostili i učinili da na jedan sasvim drugačiji način doživim Božić u katoličkom duhu. Nakon promocije knjige kojoj je prethodio koncert svetski poznatog pianiste Vladimira Miloševića, zatim izložba slika eminentnog srpskog slikara koji živi i stvara u Parizu, Bogdana Pavlovića, usledila je i sama promocija poezije naše zajedničke knjige “Reči bez reči” (“Besede brez besed”). Potom je usledilo druženje do zore u KunstHaus-u (Kuća umetnosti) uz tradicionalno dobro slovenačko vino i fantastične note ruske i francuske muzike. Na Badnje veče, 24. decembra, uz dobrodošlicu domaćina svi gosti iz Srbije bili su na večeri, a zatim su posetili ličnu postavku Vitlaema koju je kreirao u svojoj privatnoj kapeli domaćin Nani Poljanec. Nakon večere uputili smo se na tradicionalnu Božićnu misu. Sutradan, posetili smo impozantno jezero Bled gde smo upoznali Petera Florjančiča, 96-ogodišnjaka, izumitelja patenta za parfeme na špricanje (patent iz 18 delova). Postili smo njegov muzej gde su izložene fotografije svih javnih ličnosti 20. veka čiji je on bio lični prijatelj, kao što je Coco Chanel, Marlena Ditrih, Edit Pjaf, Greta Garbo, Marija Šel, Brižit Bardo i mnogi drugi. Nakon toga proveli smo prijatno popodne u privatnom ateljeu jednog od najpoznatijih slovenačkih slikara savremene umetnosti – Roman Uranjek, gde smo takođe predstavili književno stvaralaštvo “Reči bez reči”.   Šta su drugi rekli knjigu poezije “Šapat snova”:   Ruška Jakić: ,,Moj dvadesetogodišnji vapaj za vremenom nežnosti pokazao se večeras u Slobodanu Petroviću. Dvadeset godina pričam o veri, ljubavi i nadi. U vreme kada je vera postala nevera, ljubav mržnja, a nada beznađe, pojavio se jedan čovek kao vapaj za tim vremenom”.   Komunikolog Iva Barišić: “Prvo što me asocira na Slobodana i konkretno ono o čemu piše je njegova hrabrost da izađe pred svet sa onim što je napisao i stvorio. Pesme koje je Petrović napisao ne bave se socijalnim temama, već su one ljubavne i romantične, i svako ko veruje u ljubav sigurno može da se pronađe bar u nekim od ovih pesama.”   Nani Poljanec: “Bobinu poeziju zavoleo sam jer je vrlo iskrena, jednostavna, i njegove pesme čitao sam u najvećim radostima ali i žalostima”.   Zato Vas pozivamo da dođete na promociju nove, dvojezične knjige Tanje i Slobodana, i uživate u stihovima koje će upravo oni govoriti za Vas.   Izvor:  http://kodeks13.in.rs/2015/01/11/dvojezicna-poezija-reci-bez-reci-i-putovanje-iz-snova/